Valdemar I. Veliki, danski kralj od 1157 (?, 14. I. 1131 – Vordingborg, 12. V. 1182). Sin Knuta Lavarda, najstarijega sina danskoga kralja Erika I. Kao jedan od pretendenata na prijestolje, sudjelovao je u građanskom ratu protiv svojih rođaka Svenda i Knuta, koji je trajao gotovo deset godina. Godine 1157. Svend je ubio Knuta, a potom je Valdemar porazio Svenda kraj Viborga. Od tada je Valdemar vladao u Danskoj uz potporu svojega prijatelja Absalona, nadbiskupa lundskoga. Od 1160. do 1184. bilo je 17 danskih ekspedicija protiv Slavena (Venda) koji su pustošili danske obale, a koji su potom prihvatili kršćanstvo i dansko vrhovništvo. Godine 1168–69. Danci su osvojili otok Rügen, porušili i oplijenili Svantevitov hram. Na južnim granicama Danske dao je podignuti tzv. Valdemarov zid.